Nekako s proljeća

Crvena Jabuka (duet Kemal Monteno)

Nekako s proljeća
uvijek meni doluta
neka čežnja tamna,
tiha mudrost davna.

Spuštam ja stare kofere
na perone sudbine.
To je miris zrelih godina.
Moj kaput baš je težak, najdraža.

Nekako s proljeća
ja se sjetim starih drugova.
Probude se u meni
svi derneci pijani.

Tad nosim stare cipele,
one znaju moje ulice.
To je boja crnoponoćna.
Moji koraci baš su teški, najdraža.

Ref.
I opet taj osjećaj samoće,
kad neće nikog mene krene i hoće.
I opet mrakom svoje pjesme bojim,
pijan od želje za usnama tvojim.
Sav sam ti od ludila, nekako s proljeća.

Nekako s proljeća
sjeti mene nepravda.
Na pobjede, poraze
i sve lažne obzire.

Napravim račun praštanja
popijem pusta maštanja.
To je ukus lijepog kajanja.
Moji kapci baš su teški, najdraža.

Nekako s proljeća
noć mi oči otvara.
Nemam san da uhvatim,
nema dana da ne izludim.

A hoću da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina.
To je dodir tvojih bedara.
Moja duša baš te voli, najdraža.


СВЪРЗАНИ СТАТИИ
  • Tamo gde ljubav počinje Tamo gde ljubav počinje

    Crvena Jabuka Sjeti li te dah ljeta i pjesme uz gitaru, kad se djeca ljube i miriše na travu. Još smo broj ovog kraja, gužva […]

  • Bježi, kišo, s prozora Bježi, kišo, s prozora

    Crvena Jabuka Pada kiša napolju, kaplje mi po prozoru, a ja sama kod kuće. Sjedim, plačem, tugujem, ne znam šta ću od sebe. Ref. Bježi, […]

  • Sviđa mi se ova stvar Sviđa mi se ova stvar

    Crvena Jabuka Sviđa mi se ova stvar, staru čežnju budi mi. Sviđa mi se ova stvar noć je vrela, vrela ti. Hajde mala daj mi, […]

НАПИШИ КОМЕНТАР