Potraži me u predgrađu
Ova dvorišta, puna neba i ptica,
uđu ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu.
Potraži me u predgrađu,
na ulici, na raskršću.
Gdje mi je jorgovan rasuo perle,
gdje nam je proljeće dotaklo usne
i pobjeglo.
Potraži me u predgrađu,
kraj vlakova što prolaze.
Bit ćemo sami u svitanje dana,
bit ćemo sami u pjesmama ptica,
ko nekada.
Drijemaju jedra od rublja i cvijeća,
čekaju vjetar da nekuda plove.
Čujes li, naše nas predgrađe zove,
traže te kuće i ulice stare
Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sjećanju.
Bar onih sati kad ostaneš sam,
ako me sada jos imalo voliš,
potraži me.
Ti nemas prsten sa našeg vjenčanja,
al’ pamtiš strehu na kraju grada.
Bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata
bila sam s tobom sretna ko nikad.