Kad mi gore obrazi

Romana Panić » Текстове

Imao je pogled koji žene nervira,
držao se kao da je centar svemira,
gledao me sa visine, k’o sa oblaka.
Oduvek sam slične njemu slala dovraga.

Pričao je muškim glasom, k’o iz bureta.
Uhvatih se da ga slušam kao ukleta,
al’ nijedna reč do mozga mi ne dolazi.
Znam ja šta je sa mnom kad mi gore obrazi.

Ma to je to, kad su nervi
kao strune zapeti.
Ma to je to, zdravo ljubavi,
a zbogom pameti.

Ref.
Od toga dana ništa nije kao prije,
od toga dana ja ne brojim godine.
Eh, da sam tada znala to što sada znam.
Nikuda iz kuće ne bih izašla taj dan.

I ne bi ovo srce puklo na dvoje,
i ne bih rekla jedan život malo je.
A vreme leti, život brzo prolazi.
A još zbog njega meni gore obrazi.


Виж още:
  • Na suzama mojim Na suzama mojim

    26 юни 2010

    Romana Panić Možda si dobra za noć, za nešto više, lutko, ne vrijediš. Ti, što mi nanosiš bol. Ti, što na mojim suzama sijediš. Možda si noćas sa njim, do ujutru ćeš već biti sama. […]

  • Eh, kad bi bila Eh, kad bi bila

    23 април 2010

    Romana Panić Dala bi’ sve uz tebe da se budim. Dala bi’ sve da usne tvoje ljubim. Ti voliš nju, a ona svake noći sa drugim gužva postelju. Ref. Eh, kad bi bila s tobom […]

  • Bijeli miš Bijeli miš

    10 март 2010

    Ti umrijet ćeš za njom kao pod staklenim zvonom bijeli miš, pa čak i ako znaš hiljadu načina da živiš vječno. Ti bit’ ćeš samo dim, dim cigarete u njenoj ruci. K’o napušteni brod jedara […]

Напиши коментар