Devojka sa čardaš nogama

Đorđe Balašević » Текстове

Nosila je jelek svileni
kao u pesmi narodnoj.
I krstić, znak na lančiću
da nekog čeka navodno.

O, to su bili svatovi
sve kičeni i zlaćeni.
A mi smo bolje svirali
neg’ što smo bili plaćeni.
Al’ dobro, sad.

Nosio sam šal od kašmira
i prsluk protkan tajnama.
Baš od takvih su je čuvale
tetke sa ‘ladnim trajnama.

Ko srna me je gledala
žalosnom pesmom sluđena.
Čije si, pile pirgavo,
što nisi meni suđena?

Ref.
Hej pusti kose pune polena,
hajde baš u inat babarogama.
Hopa, digni suknju iznad kolena.
Znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama.

Rekoh joj beži, mani se
i traži bolje partije.
Premala je moja tambura
da te od kiše sakrije.

Rekoh joj: „Ja sam samo tu
da vreme brže proleti.
Ja nosim čizme skitaljke,
mene je teško voleti.“

Hej doleti, mala senice.
Tu, na moje zlatne čivije.
Vatra šara tvoje zenice,
razbij nešto i zaigraj ludo, divlije.


Виж още:
  • Svirajte mi Jesen stiže, dunjo moja Svirajte mi Jesen stiže, dunjo moja

    5 декември 2009

    Toga jutra sam stigao putničkom klasom pa kući sa stanice časom kroz bašte i prečice znane. A u vojsci sam stekao druga do groba i hroničnu upalu zgloba, suvenir na stražarske dane. Ušao sam na […]

  • Ringispil Ringispil

    5 декември 2009

    Curi od jutros od četiri-pet, rešilo nebo da potopi svet. Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kiša al’ to joj je zanat, ma sve mi je ravno k’o severni Banat, manje više, i sa […]

Напиши коментар