Devojka sa čardaš nogama

Nosila je jelek svileni
kao u pesmi narodnoj.
I krstić, znak na lančiću
da nekog čeka navodno.

O, to su bili svatovi
sve kičeni i zlaćeni.
A mi smo bolje svirali
neg’ što smo bili plaćeni.
Al’ dobro, sad.

Nosio sam šal od kašmira
i prsluk protkan tajnama.
Baš od takvih su je čuvale
tetke sa ‘ladnim trajnama.

Ko srna me je gledala
žalosnom pesmom sluđena.
Čije si, pile pirgavo,
što nisi meni suđena?

Ref.
Hej pusti kose pune polena,
hajde baš u inat babarogama.
Hopa, digni suknju iznad kolena.
Znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama.

Rekoh joj beži, mani se
i traži bolje partije.
Premala je moja tambura
da te od kiše sakrije.

Rekoh joj: „Ja sam samo tu
da vreme brže proleti.
Ja nosim čizme skitaljke,
mene je teško voleti.“

Hej doleti, mala senice.
Tu, na moje zlatne čivije.
Vatra šara tvoje zenice,
razbij nešto i zaigraj ludo, divlije.


СВЪРЗАНИ СТАТИИ
  • Svirajte mi Jesen stiže, dunjo mojaSvirajte mi Jesen stiže, dunjo moja

    Toga jutra sam stigao putničkom klasom pa kući sa stanice časom kroz bašte i prečice znane. A u vojsci sam stekao druga do groba i […]

  • RingispilRingispil

    Curi od jutros od četiri-pet, rešilo nebo da potopi svet. Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kiša al’ to joj je zanat, ma sve […]

КОМЕНТАРИ
Вашият коментар