Jelena Rozga

Noćas je hladno ko smak da je svijeta,
svi slave zaštitnika ovoga grada.
Nečija tuđa prisudnost mi smeta
čime sam sebi to dozvolila ja.

Jesam li luda, il nisam budna,
što mi je sad?
Časa šampanjca i ruke neznanca
to nisam ja.

Ref.
Krojači sudbine moje,
sa njim me spojite da sličim na nešto.
Moje je srce nepopravljiva stvar.
Roba sa greškom, roba sa greškom.
Krojači sudbine moje,
razbijte tanjur fini od porculana,
pratite kraj od kuće sa svih strana.
Jer ova je ljubav ko jeftina hrana
lošeg restorana.

Ljiep kao grijeh al’ zeli to sve
Zagrlim jastuk i odmicem se
Dal’ to me grije svijetlo iz geta
Il’ tijelo njega što uvjerava me.

Da sam mu draga i cemu se nada
Al’ ja nisam ta
Časa šampanjca i ruke neznanca
Ma to nisam ja.