Amir Kazić – Leo

S jeseni lišće požuti,
ja ući ću pod kožu ti
pobrinut’ će se ljubav za sve ostalo.
Sivi se oblak zaljulja,
a tebe srce nažulja
hoće do mene pa mu tijesno postalo.

Kiša je, gaziš lokvama,
tim usnama k’o smokvama,
bilo bi stvarno dobro da me poljubiš.
Kiša se gradom prosipa,
svugdje po tvojoj kosi, pa
dođi do mene da se malo osušiš.

Ref.
Natenane, sve ove dane maštam o tebi,
ti nosiš vreli miris ljeta na sebi.
Natenane, ljubav nek’ plane, neka uspori,
polako, da mi srce još ne pregori.

Kako da srce smiri se,
osjetim dunja mirise
iz tvoga dvorišta se šire ulicom.
Samo nas prozor razdvaja,
bar da sam mjesečina ja
što klizi tvojom laganom spavačicom.