Crvena Jabuka

Prošao sam ljudi kažu mnogo
ma kakva pamet ludost čista.
Naučit’ toliko sam mog’o
al’ tek sad ne znam ništa.

Probao sam rajsko voće
i pune džepove para,
al’ malo ko da hoće
slušat’ tugu sanjara.

Da mi je do nje, do nje
još dok je mila i snena.
Ja pamtim samo, ej, od sveg
pogled s njenih ramena.

Putovao sam dugo,
zvijezde su crtale put,
te što dale su je drugom
i na njih bio sam ljut.

I vidjeh, vidjeh sve
ma kakva pamet, ludost teška,
al’ ne postoji ništa
ljepše od njenog smješka.